Zeljko i Domjan igraju Scorch

Bobo i Jasa - glavni stratezi

Kao sto to obicno biva kad se sve lijepo isplanira, krenuli smo sat vremena kasnije no sto smo namjeravali, skrenuli sa autoputa za Jastrebarsko i...izgubili se. Naime, nitko nije znao doci do Japetica osim Jase, a on je tamo isao samo pjesice. Nakon raznih peripetija (vracanja nazad, psovanja, raspitivanja za put, opet vracanja nazad i psovanja...) nekako smo uspjeli i do Japetica doci.

Po izlasku iz auta odmah nas je osinuo hladan zrak, pa smo na brzinu pokupili sve rekvizite i zbrisali u dom u kojem su nas svi gledali kao da smo ne znam kakvi freakovi. Ispod doma je jedna lijepa livadica na koju smo iskrcali sav pribor. Tek tada, u mraku, smo ostali zapanjeni nebeskim svodom. Orion se vidi savrseno, a odmah pokraj njega se lako prepoznaje i Veliki pas...

Stjepan, Zeljko, Nikolina, Jasa & Domjan

Nisko na horizontu smo uocili i Hale-Bopp-a kako lagano zalazi, te nam nije preostalo nista drugo nego da pricekamo njegov ponovni izlazak oko 3 sata ujutro. Jasa je nabrzinu slozio teleskop, pa smo kroz njega odmah pogledali HBa, ali se komet ipak bolje vidio u 7x50 dalekozoru.

Nesto kasnije smo poceli i fotografirati - prvi na redu je bio Orion, zatim Sirius...sve je to bila samo vjezba dok komet ponovno ne izadje. U medjuvremenu je dio drustva bio u domu na toplome (na livadi je bilo uzasno hladno, sto mozete procitati i u biljeskama koje smo radili na licu mjesta), oni koji su bili vani su dalekozorom "cesljali" nebo...Andromeda je bila ogromna, M42 je jarko sjajio, Double cluster i M44 su se jasno vidjeli. Bili smo iznenadjeni sto se sve moze vidjeti na nebu, samo sa dvogledom i pod cistim, svjetlom nezagadjenim nebom.

Tri stvari koje cine dobitnu kombinaciju: Jasa, komp i vino

Jasin teleskop smo manje upotrebljavali, uglavnom zbog toga sto ga je samo Jasa mogao dobro namjestiti nakon par minuta trazenja zeljenog objekta. A doticni objekt bi ubrzo pobjegao iz vidnog polja, te ga uglavnom ne bi uspjeli vise naci, jer je stalak klimav, a finder sugavo namjesten.

Oko 1h u noci se dom zatvorio, pa se nismo vise mogli ici grijati unutra. Sva sreca da nam je vlasnica doma, teta Ruza, dala kljuceve od jedne sobice sa one strane gdje je livada, tako da smo se tamo sklonili od hladnog vjetra koji je vani puhao.

Iz zaklona smo se izvukli oko 4h ujutro, i preselili na mjesto gdje sunam bili auti sparkirani, odakle smo se mogli diviti Hale-Bopp-u koji je vec dosta visoko na nebu bio. Jos je bolje izgledao nego kada smo ga prvi puta vidjeli. Rep je bio ogroman, u fantasticnim bojama (koje mozete vidjeti na slikama) i jedva je cijeli stao u 7x50 dvogled, kroz koji se najbolje vidio.

Stjepan & casica

Fotoaparat je radio bez prestanka - isprobavali smo razlicite ekspozicije, zoom, ne bi li ga sto ljepse slikali. A rezultat je bio iznenadjujuce dobar.
Cim se razdanilo i komet se nije vise mogao vidjeti, pokupili smo sve stvari sa livade, sjeli u aute i krenuli kucama.

Na kraju, svima bih preporucio jedan ovakav "izlet" (ali po mogucnosti u toplijem izdanju), jer je jedan obican dalekozor dovoljan da bi se cijelu noc nesto promatralo, mnogo toga se moze nauciti i jednostavo je uzitak sa drustvom (uz vino, hehe) promatrati nebo. A jos ako je na nebu jedan sjajni predivan komet poput Hale-Boppa...onda se ovakvi izleti nesmiju propustiti.

Stjepan, Domjan & Zeljko

Dostupan je i tekst japetic.log - pisan na licu mjesta na notebooku.

Autor teksta: Boris Stromar