Astronomija je imala tri velika preokreta u proteklih četiri stotine godina: prvi je bio onaj koji je načinio Kopernik pomaknuvši Zemlju iz središta Sunčevog sustava, smjestivši je 150 milijuna km dalje, u kružnu putanju oko Sunca; drugi se dogodio između 1920. i 1930. god. kada je postalo jasno da Sunčev sustav nije u središtu Mlječne staze već oko 30 000 svjetlosnih godina udaljen od njega, nalazeći se u relativno neuglednom dijelu spiralnog kraka naše galaksije. Treći preokret počinje upravo sada, kad počinjemo razmišljati o tome da li smo zaista jedini obzirom na dar života. On je sadržan u pitanju:"Jesmo li sami u svemiru?"

Ilustracija W. R. Leigha 1908 za časopis Cosmopolitan

Današnja slika beskonačnog svemira podržava mogućnost postojanja, mogli bismo reći beskonačnog broja naseljenih svjetova. Prema nekim novijim kozmološkim teorijama, vidljivi svemir bi mogao biti samo mali dijelić čitavog svemira, koji je daleko veći. S druge strane, ne mora cijeli svemir biti pogodan za život. Možda samo neki dijelovi svemira imaju uvjete za postojanje i nastanak života. Jer, ako je svemir toliko prepun života da u njemu postoje milijuni i milijuni drugih svjetova, kako to da nismo do sada otkrili nikakav vanzemaljski život?

Naravno, nije isključena mogućnost da život postoji u sasvim drugim oblicima kakvog ni najmaštovitiji pisci znanstvene fantastike ne mogu zamisliti. Pogodni uvjeti koji su neophodni za razvoj života na Zemlji ne moraju nužno biti neophodni za razvoj i opstanak života negdje drugdje. S druge strane, ti isti uvijeti ne moraju uvijek i svagdje rezultirati životom. No, čovjek je skoro uvijek vođen načelom sličnosti, koje govori: ako nešto postoji tu zašto to isto ne bi postojalo i negdje drugdje? Treba imati na umu da svemirom upravljaju neki određeni zakoni i postoje određene sličnosti. Tako, primjerice, zvijezde imaju iste univerzalne izvore energije. Međutim, postoje i neke vrlo važne razlike. Najnovija otkrića novih planeta nam pokazuju koliko zvjezdani sustavi mogu biti raznovrsni i drugačiji od našeg Sunčevog sustava. Do sada su se teorije o drugim zvjezdanim sustavima bazirale na teorijama o našem Sunčevom sustavu, koji ne mora biti najzastupljeniji tip zvjezdanih sustava. To govori da će se neke sadašnje teorije u budućnosti morati zasigurno mijenjati, a modificiraju se već i sad, poljuljane novim otkrićima. Bez čvrste teorije teško je pretpostaviti koliko je gust život u svemiru, da li je svemir samo ponegdje obdaren životom ili je život svojstven samo Zemlji Svemir svojom prostornošću i tajnovitošću prelazi modele u kojima smo naučeni razmišljati. Proces koji nam je potreban za potpunu spoznaju možda je jako dug. U međuvremenu možemo maštati i tražiti nove dokaze kao što su maštali mnogi tijekom povijesti i žarko željeli pronaći dokaz da nismo sami u svemiru. Jedan od takvih bio je i Oton Kučera, najveći hrvatski astronom. Razmišljajući i sanjareći o životu u svemiru, Kučera je napisao:

"Ne! Svemir sada za nas više nije pust i mrtav. Na stotine će hiljada biti u njemu krugalja, na kojima može biti, a po tom i ima organičkoga života. Sada se smijemo otisnuti u svemir na krilima fantazije:(...). Ovlašteni smo pače predpostaviti, da ima i takovih stvorova, koji su nas slaboumne stanovnike zemaljske daleko pretekli umnim sposobnostima - bića kojima su naši najviši problemi, oko kojih se muči ljudski rod na Zemlji već tisuće godina - tek istine, koje se same po sebi razumijevaju !"