Zivot u svemiru

Uvod
Povijest
Mars
Europa
Titan
 Izvansolarni planeti
SETI
Zakljucak
Potraga za izvanzemaljskom civilizacijom - SETI


Interes za druge civilizacije u svemiru potakao je znanstvenike da pokušaju detektirati vanzemaljski signal neke napredne civilizacije u svemiru prenesen radiovalovima. Korištenje radiovalova u međuzvjezdanoj komunikaciji opravdano je s više razloga. Radiovalovi mogu prenositi informacije u binarnom obliku (putem nula i jedinica), lako se generiraju, lako otkrivaju i ne smeta im magnetsko zračenje okolnih zvijezda. To je ustvari najbrži način da se otkrije neka civilizacija koja je ovladala radiotehnikom, jer radiovalovi putuju brzinom svjetlosti. Unatoč velikoj brzini svjetlosti, međuzvjezdana komunikacija je jako spora zbog velike udaljenosti između zvijezda. Primjerice, najbliža zvijezda Alfa Centauri udaljena je od nas 4.3 svjetlosne godine, i ako bi poslali signal vanzemaljcima (pod uvjetom da tamo postoje) najkraće vrijeme odgovora iznosilo bi 8.6 godina.

Radio teleskop
Veliki 43 metarski radio teleskop u Green Banku, West Virginia
Smatrajući da bi trebala postojati organizacija koja se primarno bavi potragom za izvanzemaljskom civilizacijom radioastronom Frank Drake, uz podršku bliskih suradnika, osnovao je 1984. god. u Sjedinjenim američkim državama Institut SETI (SETI, Search for Extraterrestrial Inteligence). To je neprofitabilna organizacija koja vodi istraživačke i obrazovne projekte koji se odnose na vanzemaljski život. Organizacija provodi istraživanja na mnogobrojnim razinama, uključujući znanstveni i tehnološki aspekat astronomije, istraživanja vezana uz kemijsku i biološku evoluciju, podrijetlo života i sl. Potpomognuta je sredstvima NASA-e, NSF-a (National Science Foundation), JPL-a (Jet Propulsion Laboratory) i mnogobrojnim privatnim donacijama. U institutu se trenutno radi na dvadesetak projekata. Kao svoj glavni projekat, SETI Institut nastavlja istraživanje propalog projekta NASA-e HRMS (High Resolution Microwave Survey), pod imenom projekt Phoenix. Projekt se sastoji od sustavnog pretraživanja oko 1000 susjednih, Suncu sličnih zvijezda. Pomoću 43-metarskog teleskopa u Green Banku (SAD, zapadna Virđinija), koji sakuplja signale na više milijuna različitih frekvencija, i snažnog računala znanstvenici su u mogućnosti da razluče vanzemaljski radio signal. Za detektiranje vanzemljskog radio signala koristi se valna duljina vodika od 21 cm (frekvencija od 1420 Hz). Vodik je najzastupljeniji element u svemiru, a njegovi valovi prolaze kroz međuzvjezdanu prašinu bez ometanja. Neki radioastronomi koriste i druge valne duljine (napr. valna duljina hidroksilne skupine). Korištenje tih valnih duljina opravdano je i niskim energijama potrebnim za odašiljanje tih valova.

Nažalost do sad SETI institut, a ni druge slične organizacije nisu registrirale neki signal vanzemaljskog porijekla. To ne znači da u budućnosti nećemo detektirati neki "beep" neke vanzemaljske napredne civilizacije. Tehnike detektiranja se svakim danom sve više usavršavaju.

Drakeova formula

Do sada je predloženo mnogo formula za određivanje broja tehnički razvijenih civilizacija u našoj galaksiji. Najpoznatija od tih formula je formula koju je predložio Frank Drake želeći matematički predočiti koliki je broj civilizacija unutar Mlječnog staze:

N = n * P1 * P2 * P3 * P4 * t1 / T

n - ukupan broj zvijezda u galaksiji
P1 - vjerojatnost da zvijezde posjeduju planetarne sustave
P2 - vjerojatnost nastanka života na planetu
P3 - vjerojatnost da će se život, nastao na nekom planetu, okruniti razumom
P4 - vjerojatnost da će se inteligentni život razviti u tehnički naprednu civilizaciju
t1 - prosječno tajanje napredne civilizacije
T - starost Galaksije
N - broj visoko razvijenih civilizacija u našoj Galaksiji koje postoje istodobno s nama

Kako je broj raznih kompliciranih uvjeta i faktora s kojima treba računati velik, i kako za nastajanje i razvitak života imamo za sada samo jedan konkretan primjer - našu Zemlju, razumljivo je da se procjene znanstvenika vrlo razlikuju. Vjerojatan ukupan broj nama sličnih civilizacija u našoj Galaksiji prema tome varira, obzirom na faktore koje uvrstimo, od par stotina do više stotina tisuća svjetova koji su tehnički razvijeni kao i mi. Uvrstimo li i najmanje vrijednosti faktora u gornju formulu, dobivamo ogroman broj svjetova koji su u istom stadiju kao i mi, ako u obzir uzmemo cijeli svemir koji se sastoji od mnogo milijardi galaksija sličnih našoj. A koliko tek onda ima svjetova razvijenijih od nas, ili onih nerazvijenijih? Teško da ćemo točnu brojku ikad doznati, no vjerojatno ćemo u budućnosti imati na raspolaganju pouzdanije vrijednosti faktora koji čine Drakeovu formulu.


Natrag Dalje