home



NASE NEBO - Studeni

Studeni je mjesec u kojem ce VENERA zasjati u svom punom sjaju.
Postati ce toliko sjajna da ce mnogi pomisliti da je to NLO. Uzevsi u
obzir da je dosta nisko nad horizontom te da treperi i mijenja boje
(zbog atmosfere), djeluje vrlo uvjerljivo. Analiza najveceg broja prijava
da je viden NLO pokazuje da se je zapravo radilo o Veneri. Studeni je
mjesec u kojem ce biti moguce vidjeti SVE planete. Treba se samo toplo
obuci i jesenje nebo vas nece razocarati.


PLANETI

Merkur - planet kojeg je tesko ugledati unatoc njegovoj sjajnosti zbog blizine Sunca koje ga 'utopi' u svome sjaju. Najbolja prilika za vidjeti Merkur je kada ude u istocnu ili zapadnu elongaciju i kad je na nebu najdalji od Sunca. Takva prilika nam se pruza pred kraj studenog; tocnije Merkur ulazi u istocnu elongaciju (22 E) 28. studenog. Merkur bi se tada trebao vidjeti odmah iza zalaza Sunca na sjeverozapadu.

Mjeseceve mijene (faze) u studenomu
FazaDatumVrijeme
Prva Cetvrt722:14
Ustap1415:13
Posljednja
Cetvrt
2200:59
Mlad3003:15

Venera - doseze svoju elongaciju (kao i Merkur) 5. studenog nalazeci se 47.1 istocno od Sunca i sjajeci -4.5 magnitudom (oko 400 puta sjajnije od Sjevernjace). Par dana prije elongacije tocno pola diska Venere ce biti osvijetljeno. Od tada pa na dalje Venera ce se sve vise povecavati (zbog priblizavanja Zemlji), a dio njezinog diska koji je osvijetljen smanjivati. Pred kraj mjeseca Venera ce imati kutnu velicinu skoro kao i Jupiter (34.1") te ce se njezin mjesecast oblik nazirati i u dalekozoru. Jedna lijepa konjunkcija Venere i zvijezde 2. magnitude, Sigma Strijelca dogoditi ce se 18. Studenog. Jos ljepse od toga ce biti opaziti pocetkom mjeseca crvenkasti Mars koji je udaljen par stupnjeva od Venere.

Mars - sjajeci i dalje 1.1 magnitudom Mars se polako udaljava od Zemlje. Pocetkom mjeseca ukazuje se prilika za astrofotografiju, jer ce u istom kadru biti Mars, Venera i mladi mjesec.

Astronomske pojave u studenomu
DatumVrijemeNebeska pojava
4.6 a.m.Mars u konjunkciji s Mjesecom (6)
5.8 p.m.Venera u istocnoj elongaciji (47E)
7.4 a.m.Uran u konjunkciji s Mjesecom (4)
7.8 p.m.Jupiter u konjunkciji sa Mjesecom (3)
12.2 a.m.Saturn u konjunkciji s Mjesecom
okultacija (prekrivanje)
13.6 p.m.Merkur u konjunkciji s Antaresom (2.5)
15.6 p.m.Mjesec u konjunkciji s Aldebaranom (0.4)
17.9 a.m.Maksimum meteora, LEONIDI
27.2 a.m.Pluton u konjunkciji sa Suncem
28.4 p.m.Merkur u istocnoj elongaciji (22E)

Jupiter - prikladan za promatranje u ranim vecernjim satima. Sjajeci magnitudom od -2.4, Jupiter se nalazi na jugu u zvijezdu Jarca (tocnije kod zvijezde Theta Jarca). To je tocka gdje kut Jupiter-Sunce-Zemlja iznosi tocno 90 (5. Studeni). Stabilnost atmosfere u ovo zimsko doba omoguciti ce nezaboravna promatranja Jupitera teleskopom. Manjim teleskopom (refraktor 60mm) trebali bi ugledati tamne crte na Jupiteru, a pazljivim promatranjem mozda uhvatite i vise detalja iz njegove uzburkane atmosfere. Zanimljive za promatrati su i sjene koje stvaraju mjeseci (Io, Europa, Ganymede i Callisto) na Jupiterovom disku. 10. studenog dogoditi ce se rijetki dogadaj - da tri sjene budu na Jupiteru u isto vrijeme. No taj dogadaj nazalost nece biti vidljiv iz nasih krajeva. Tocnije podatke o tome mozete dobiti na http://www.bdl.fr/phenum97_eng.htm

Saturn - vidljiv na nebu skoro cijele noci. Nalazi se visoko na jugu u zvijezdu Ribe i sjajniji (0.4 mag) je od bilo koje zvijezde na tom podrucju. Saturnu sjajnost polako opada buduci da je prosao svoju opoziciju sa Suncem (tada je bio najsjajniji). Unatoc tome sjajniji je od zvijezda velikog ljetnog trokuta (Vega, Altair, Deneb). 12. studenog pruza nam se prilika za promatranje okultacije (prekrivanje) Saturna sa Mjesecom. Pocetak okultacije trebao bi poceti negdje oko 2 sata ujutro. Bilo bi dobro pripremiti i teleskop za tu priliku (preporuca se povecanje od 150-300x).

Unutrasnji planeti u studenomu
PlanetMerkurMerkur VeneraVeneraMars
Datum13013015
Magnituda-0.5-0.3-4.4 -4.61.1
Velicina objekta
na nebu (sekunda)
4.8"6.8"23.6"34.1"4.7"
Podrucje osvjetljenja
(iluminacija)
95%59%52%35%94%
Udaljenost od Zemlje (A.J.)1.3980.9860.7070.4891.976
Udaljenost od Sunca (A.J.)0.4670.3690.7271.7231.401
Rektascenzija (2000.0)15h08.5m17h57.0m17h40.2m19h38.2m18h19.3m
Deklinacija (2000.0)-1842'-2542'-2650'-2435'-2437'

Uran - zadnja prilika u ovoj godini za promaranje Urana i Neptuna pruza se u studenome. Uran se nalazi stupanj juznije od zvijezde Pi Jarca te zmirka tek 5.8 magnitudom. Uran je treci planet po velicini u suncevom sistemu (r = 51 800 km) i dvaput je dalji od Sunca nego Saturn. Kod Urana je najneobicnija nagnutost osi rotacije (kod zemlje ona iznosi 23.5) koja iznosi cak 98 u odnosu na ravninu ekliptike. Taj fenomen je uzrok tome da je na jednom dijelu Urana je uvijek dan, a na drugom noc. Razlog takvoj nagnutosti osi rotacije najvjerojatnije treba traziti u proslosti Urana kada ga je neko veliko tijelo (mjesec, veliki asteroid ili neki slicni objekt) pogodio te prouzrokovalo takvu nagnutost osi. Jos jedna neobicnost kod Urana je sto posjeduje 11 prstenova. Prstenovi po velicini variraju od 100km do nekoliko kilometara, a smatra se da su nastali od Uranovog mjeseca koji je bio rastrgan na komadice zbog toga sto se previse priblizio Uranu. Neki medutim misle da su prstenovi nastali od materijala pri formiranju mjeseca.

Neptun - sjajeci tek slabasnom 8 magnitudom Neptun je puno teze pronaci od Urana u istocnoj regiji zvijezda Jarca.

Vanjski planeti u studenomu
PlanetJupiterSaturnUranNeptunPluto
Datum15151515
Magnituda-2.30.45.88.013.8
Velicina objekta
na nebu (sekunda)
38.8"19.4"3.5"2.2"0.1"
Udaljenost od Zemlje (A.J.)5.0808.58420.11330.55330.963
Udaljenost od Sunca (A.J.)5.0349.38019.83830.14730.019
Rektascenzija (2000.0)21h08.6m00h57.3m20h30.8m19h58.3m16h20.9m
Deklinacija (2000.0)-1723'312'-1934'-2016'-925'

Polozaji planeta u studenome
polozajipolozaji
LEONIDI - unatoc skoro punom Mjesecu Leonidi nas nece razocarati ove godine. Oni potjecu od kometa Tempel-Tuttle koji svakih 33 godine prolazi pokraj Zemlje. Tada dolazi do povecane aktivnosti Leonida, mogli bi smo cak to nazvati mini meteorskim olujama. Godine 1867., 1868. i 1883. godine zabiljezno je 10 000, a 1966 cak 150 000 meteora po satu! Sljedeca meteorska oluja ocekuje se 1998 godine. Ovogodisnji Leonidi mogli bi cak nadmasiti i Perzeide po broju vidljivih meteora po satu. Gruba predvidanja iznose 50-100 meteora po satu. Najidealnije vrijeme za promatranje je poslije ponoci kada se na istoku pojavi zvijezde Lava - ime Leonidi potjece od mjesta radijanta (od kuda se meteori pojavljuju) koji se nalazi u Lavu.

Komet HARTLEY 2 - poslje Hale-Boppa dolazi nam opet jedan komet, ali ni upola toliko sjajan. Period ovog kometa je samo 6.4 godina - toliko mu treba za jedan obilazak oko Sunca. Otkrio ga je Malcolm Hartley 1986 godine. Jedan je od objekta koje je teze za opaziti buduci da sjaji tek 10 magnitudom. Teleskop promjera zrcala od oko 150mm bi ga trebao opziti malo povise Jupitera odnosno na granici zvijezda Jarca i Vodenjaka.


velika


Ostali zanimljivi objekti na nebu


Galaksije, kuglasti skupovi, zvijezdani skupovi, planetarne maglice

M27 - prekrasna planetarna maglica koja se nalazi u neuglednom zvijezdu Lisice (jedno od najslabije vidljivih zvijezda). M27 je jos poznata pod imenom "Dumb-bell Nebula" i vrlo je lako uocljiv objekt cak i dalekozorom. Sastoji se od okrugog oblaka plina koji je velik 2.5 svijetlosne godine. Maglica je osvijetljena plavim patuljkom u sredini koji je poznat kao jedna od najvrucijih zvijezda (80 000 C). Vjeruje se da je ta zvijezda u nekom procesu transformacije ili da je dozivjela eksploziju (novu), a zamijeceno je da se izbaceni plin sa zvijezde siri ogromnom brzinom (30km/s). Maglica je od nas udaljena 900 svijetlosnih godina i kutna velicina na nebu joj je 1/4 punog mjeseca (480"x340").

M34 - jedan od sjajnijih (5.5 mag) zvjezdanih skupova na nebu. Sadrzi oko 80 zvijezda, udaljen je 1400 svijetlosnih godina i smatra se da je star oko 100 milijuna godina. Nalazi se u zvijezdu Perzeja na gotovo pola puta izmedu zvijezde Algola i Gama Andromede. Buduci da mu je kutna velicina na nebu 35' najbolje je vidljiv sa malim povecanjima.

M57 - jedna od najljepsih i najsjajnijih planetarnih maglica. Nalazi se u zvijezdu Lire izmedu zvijezda Beta Lire i Gama Lire. M57 se jos naziva i "Ring Nebula" (prstenasta maglica) zbog svog specificnog izgleda. To je tipicni primjer planetarne maglice kao i M27. Udaljena je od nas 1400 svijetlosnih godina, a u promjeru je velika 1/2 svjetlosne godine. Centralna zvijezda sto osvijetljava maglicu puno je tamnija i sjaji 15 magnitudom (uocljiva 300mm teleskopom). Prsten je naravno puno sjajniji (9.0 mag) i moze se vidjeti dalekozorom. Cak i manjim teleskopima ju je moguce razluciti bez problema. Maglica je stara oko 20 000 godina i siri se brzinom od oko 20 km/s. Kutna velicina maglice na nebu je 86"x62" (preporuca se povecanje od oko 50x ili cak manje).

M72 - slabiji globularni skup. Buduci da je vecinom sastavljen od zvijezda 15 magnitude potrebni su jako dobri instrumenti da bi razlucili pojedine zvijezde. Uz malo povecanje izgleda kao mala pamucna loptica (9.4 magnituda). Nalazi se oko 5 jugoistocno od zvijezde Epsilon Vodenjaka.

NGC7293 - naziva se jos "The Helix Nebula" i smatra se jednom od najblizih i najvecih planetarnih maglica. Iako je kutni promjer Helix maglice na nebu jako velik (polovica punog Mjeseca - 960"x720"), povrsinski joj je sjaj vrlo malen pa je dosta tamna. Sjajeci 6.5 magnitudom lako je uocljiv objekt dalekozorom ili malim teleskopom. Osvijetljena je vrlo vrucim (100 000 C) bijelim patuljkom 13 magnitude koji je velik samo cetiri zemljina promjera. NGC7293 je velika 1.75 svijetlosne godine i udaljena je od nas 85-590 svijetlosnih godina (nije jos utvrdeno). Nalazi se u zvijezdu Vodenjaka, prividno na tromedi izmedu zvijezda: Vodenjaka, Jarca i Juzne Ribe.

Povijesni dogadaji - studeni
DatumDogadaj
3.40. obljetnica (1957) lansiranja Sputnika 2 (nosio psa Laiku)
7.30. obljetnica (1967) lansiranja Surveyora 6 (Mjesecev lander)
8.15. obljetnica (1982) pada Wethersfield meteorita (pogodio kucu)
9.30. obljetnica (1967) lansiranja Apolla 4 (prvo lansiranje Saturn V rakete)
10.15. obljetnica (1982) lansiranja STS-5 (Columbia)
17.400. rodendan Henry Gellibranda
23.20. obljetnica (1977) lansiranja Meteosata-1 (prvo lansiranje ESA-e)

Zvijezde

Lansiranja i aktivnosti letjelica u studenome
DatumDogadajNapomena
3.Orbitalni manevar #35 na GalileuOTM-35
6.Galilejev treci prolaz prokraj Europe orbita 11
8.Lansiranje Iridium-5 satelitakomunikacijski satelit
10.Lansiranje Progressa M-36opskrba za MIR
19.Lansiranje STS-87, KolumbijaUSMP-4, Spartan-201
19.Korekcija putanje #10, NEAR

Mira - odnosno Omicron Kita ili kako je neki nazivaju "The Wonderful" (prekrasna) je jedna od najbolje poznatih dugo periodicnih promjenjivih zvijezda. Postoje naime katko periodicne i dugo periodicne promjenljive zvijezde. Kratko periodicne promjenljive zvijezde su najcesce binarne, a uzrok promjeni sjaja je prelazak tamnije zvijezde preko diska svijetlije. Dugo periodicne zvijezde su najcesce nestabilni crveni divovi, a i sama Mira je jedan takav. Promjer Mire iznosti cak 400 promjera sunca (da je u sredistu naseg solarnog sistena dosezala bi cak do Zemlje) i svrstava se medu najvece poznate zvijezde. Ogroman raspon u promjeni sjaja odnosno luminoziteta je to sto Miru cini tako zanimljivom. Njezin se luminozitet tijekom od 330 dana promijeni za faktor 250. Zbog toga je Mira ponekad sjajnija od Sjevernjace (2 mag), a ponekad sjaji slabom 9tom magnitudom (uocljiva samo jacim teleskopom). Otkrio ju je danski astronom David Fabricius jos davne 1596. godine i mislio je da je to nova. Otkiveno je oko 4000 dugo periodicnih promjenjivih zvijezda poput Mire, a neke su posebno vazne, jer se pomocu njih mogu odrediti udaljenosti galaksija i drugih objekta. Ovog mjeseca Mira ce biti sve sjajnija buduci da joj je minimum bio sredinom rujna.

Dvostruke zvijezde

Gama Andromeda - je jedna od najljepsih dvostukih zvijezda za male teleskope. Poznata je jos pod imenom "Almach". Jedna komponenta je sjajnija zlatna (2.3 mag), a druga je plava slabija (4.8 mag). Zvijezde su udaljene jedna od druge 10" i zahtjevaju povecanje od oko 50x. Plavi objekt je takoder dvostruka zvijezda sa zvijezdom 6.3 magnitude (nece se najvjerojatnije razluciti u malim teleskopima). Ta zvijezda (6.3 mag) je opet dvostruka (spektroskopski) pa tako imamo cetverostruki sustav.

Epsilon Lire - neki je jos nazivaju i "double-double", jer se radi o cetverostrukom zvjezdanom sustavu. Parovi zvijezda bi se trebali lako vidjeti i najmanjim dalekozorom buduci da je kutni razmak izmedu njih cak 208". Za razlucivanje samog para u komponente treba nesto veci teleskop buduci da su zvijezde vrlo blizu jedna drugoj (oko 3").


Ako vas nesto zanima ili imate kakvih komentara vezano za ovaj tekst slobodno mi saljite postu na jcalogov@jagor.srce.hr ili direktno u konferenciju Astronomija.Hr