PLANETI

Mjeseceve mijene (faze) u studenomu

Faza		Datum	Vrijeme
Prva Cetvrt		7	22:14
Ustap		14	15:13
Posljednja Cetvrt		22	00:59
Mlad		30	03:15

Venera - doseze svoju elongaciju (kao i Merkur) 5. studenog nalazeci se 47.1° istocno od Sunca i sjajeci -4.5 magnitudom (oko 400 puta sjajnije od Sjevernjace). Par dana prije elongacije tocno pola diska Venere ce biti osvijetljeno. Od tada pa na dalje Venera ce se sve vise povecavati (zbog priblizavanja Zemlji), a dio njezinog diska koji je osvijetljen smanjivati. Pred kraj mjeseca Venera ce imati kutnu velicinu skoro kao i Jupiter (34.1") te ce se njezin mjesecast oblik nazirati i u dalekozoru. Jedna lijepa konjunkcija Venere i zvijezde 2. magnitude, Sigma Strijelca dogoditi ce se 18. Studenog. Jos ljepse od toga ce biti opaziti pocetkom mjeseca crvenkasti Mars koji je udaljen par stupnjeva od Venere.

Mars - sjajeci i dalje 1.1 magnitudom Mars se polako udaljava od Zemlje. Pocetkom mjeseca ukazuje se prilika za astrofotografiju, jer ce u istom kadru biti Mars, Venera i mladi mjesec.

Astronomske pojave u studenomu

Datum	Vrijeme	Nebeska pojava
4.	6 a.m.	Mars u konjunkciji s Mjesecom (6°)
5.	8 p.m.	Venera u istocnoj elongaciji (47°E)
7.	4 a.m.	Uran u konjunkciji s Mjesecom (4°)
7.	8 p.m.	Jupiter u konjunkciji sa Mjesecom (3°)
12.	2 a.m.	Saturn u konjunkciji s Mjesecom okultacija (prekrivanje)
13.	6 p.m.	Merkur u konjunkciji s Antaresom (2.5°)
15.	6 p.m.	Mjesec u konjunkciji s Aldebaranom (0.4°)
17.	9 a.m.	Maksimum meteora, LEONIDI
27.	2 a.m.	Pluton u konjunkciji sa Suncem
28.	4 p.m.	Merkur u istocnoj elongaciji (22°E)

Jupiter - prikladan za promatranje u ranim vecernjim satima. Sjajeci magnitudom od -2.4, Jupiter se nalazi na jugu u zvijezdu Jarca (tocnije kod zvijezde Theta Jarca). To je tocka gdje kut Jupiter-Sunce-Zemlja iznosi tocno 90° (5. Studeni). Stabilnost atmosfere u ovo zimsko doba omoguciti ce nezaboravna promatranja Jupitera teleskopom. Manjim teleskopom (refraktor 60mm) trebali bi ugledati tamne crte na Jupiteru, a pazljivim promatranjem mozda uhvatite i vise detalja iz njegove uzburkane atmosfere. Zanimljive za promatrati su i sjene koje stvaraju mjeseci (Io, Europa, Ganymede i Callisto) na Jupiterovom disku. 10. studenog dogoditi ce se rijetki dogadaj - da tri sjene budu na Jupiteru u isto vrijeme. No taj dogadaj nazalost nece biti vidljiv iz nasih krajeva. Tocnije podatke o tome mozete dobiti na http://www.bdl.fr/phenum97_eng.htm

Saturn - vidljiv na nebu skoro cijele noci. Nalazi se visoko na jugu u zvijezdu Ribe i sjajniji (0.4 mag) je od bilo koje zvijezde na tom podrucju. Saturnu sjajnost polako opada buduci da je prosao svoju opoziciju sa Suncem (tada je bio najsjajniji). Unatoc tome sjajniji je od zvijezda velikog ljetnog trokuta (Vega, Altair, Deneb). 12. studenog pruza nam se prilika za promatranje okultacije (prekrivanje) Saturna sa Mjesecom. Pocetak okultacije trebao bi poceti negdje oko 2 sata ujutro. Bilo bi dobro pripremiti i teleskop za tu priliku (preporuca se povecanje od 150-300x).

Unutrasnji planeti u studenomu

Planet	Merkur	Merkur	Venera	Venera	Mars
Datum	1	30	1	30	15
Magnituda	-0.5	-0.3	-4.4	-4.6	1.1
Velicina objekta na nebu (sekunda)	4.8"	6.8"	23.6"	34.1"	4.7"
Podrucje osvjetljenja (iluminacija)	95%	59%	52%	35%	94%
Udaljenost od Zemlje (A.J.)	1.398	0.986	0.707	0.489	1.976
Udaljenost od Sunca (A.J.)	0.467	0.369	0.727	1.723	1.401
Rektascenzija (2000.0)	15h08.5m	17h57.0m	17h40.2m	19h38.2m	18h19.3m
Deklinacija (2000.0)	-18°42'	-25°42'	-26°50'	-24°35'	-24°37'

Neptun - sjajeci tek slabasnom 8 magnitudom Neptun je puno teze pronaci od Urana u istocnoj regiji zvijezda Jarca.

Vanjski planeti u studenomu

Planet	Jupiter	Saturn	Uran	Neptun	Pluto
Datum	15	15	15	15
Magnituda	-2.3	0.4	5.8	8.0	13.8
Velicina objekta na nebu (sekunda)	38.8"	19.4"	3.5"	2.2"	0.1"
Udaljenost od Zemlje (A.J.)	5.080	8.584	20.113	30.553	30.963
Udaljenost od Sunca (A.J.)	5.034	9.380	19.838	30.147	30.019
Rektascenzija (2000.0)	21h08.6m	00h57.3m	20h30.8m	19h58.3m	16h20.9m
Deklinacija (2000.0)	-17°23'	3°12'	-19°34'	-20°16'	-9°25'

Polozaji planeta u studenome

Komet HARTLEY 2 - poslje Hale-Boppa dolazi nam opet jedan komet, ali ni upola toliko sjajan. Period ovog kometa je samo 6.4 godina - toliko mu treba za jedan obilazak oko Sunca. Otkrio ga je Malcolm Hartley 1986 godine. Jedan je od objekta koje je teze za opaziti buduci da sjaji tek 10 magnitudom. Teleskop promjera zrcala od oko 150mm bi ga trebao opziti malo povise Jupitera odnosno na granici zvijezda Jarca i Vodenjaka.

Ostali zanimljivi objekti na nebu

Galaksije, kuglasti skupovi, zvijezdani skupovi, planetarne maglice

M27 - prekrasna planetarna maglica koja se nalazi u neuglednom zvijezdu Lisice (jedno od najslabije vidljivih zvijezda). M27 je jos poznata pod imenom "Dumb-bell Nebula" i vrlo je lako uocljiv objekt cak i dalekozorom. Sastoji se od okrugog oblaka plina koji je velik 2.5 svijetlosne godine. Maglica je osvijetljena plavim patuljkom u sredini koji je poznat kao jedna od najvrucijih zvijezda (80 000 °C). Vjeruje se da je ta zvijezda u nekom procesu transformacije ili da je dozivjela eksploziju (novu), a zamijeceno je da se izbaceni plin sa zvijezde siri ogromnom brzinom (30km/s). Maglica je od nas udaljena 900 svijetlosnih godina i kutna velicina na nebu joj je 1/4 punog mjeseca (480"x340").

M34 - jedan od sjajnijih (5.5 mag) zvjezdanih skupova na nebu. Sadrzi oko 80 zvijezda, udaljen je 1400 svijetlosnih godina i smatra se da je star oko 100 milijuna godina. Nalazi se u zvijezdu Perzeja na gotovo pola puta izmedu zvijezde Algola i Gama Andromede. Buduci da mu je kutna velicina na nebu 35' najbolje je vidljiv sa malim povecanjima.

M57 - jedna od najljepsih i najsjajnijih planetarnih maglica. Nalazi se u zvijezdu Lire izmedu zvijezda Beta Lire i Gama Lire. M57 se jos naziva i "Ring Nebula" (prstenasta maglica) zbog svog specificnog izgleda. To je tipicni primjer planetarne maglice kao i M27. Udaljena je od nas 1400 svijetlosnih godina, a u promjeru je velika 1/2 svjetlosne godine. Centralna zvijezda sto osvijetljava maglicu puno je tamnija i sjaji 15 magnitudom (uocljiva 300mm teleskopom). Prsten je naravno puno sjajniji (9.0 mag) i moze se vidjeti dalekozorom. Cak i manjim teleskopima ju je moguce razluciti bez problema. Maglica je stara oko 20 000 godina i siri se brzinom od oko 20 km/s. Kutna velicina maglice na nebu je 86"x62" (preporuca se povecanje od oko 50x ili cak manje).

M72 - slabiji globularni skup. Buduci da je vecinom sastavljen od zvijezda 15 magnitude potrebni su jako dobri instrumenti da bi razlucili pojedine zvijezde. Uz malo povecanje izgleda kao mala pamucna loptica (9.4 magnituda). Nalazi se oko 5° jugoistocno od zvijezde Epsilon Vodenjaka.

NGC7293 - naziva se jos "The Helix Nebula" i smatra se jednom od najblizih i najvecih planetarnih maglica. Iako je kutni promjer Helix maglice na nebu jako velik (polovica punog Mjeseca - 960"x720"), povrsinski joj je sjaj vrlo malen pa je dosta tamna. Sjajeci 6.5 magnitudom lako je uocljiv objekt dalekozorom ili malim teleskopom. Osvijetljena je vrlo vrucim (100 000 °C) bijelim patuljkom 13 magnitude koji je velik samo cetiri zemljina promjera. NGC7293 je velika 1.75 svijetlosne godine i udaljena je od nas 85-590 svijetlosnih godina (nije jos utvrdeno). Nalazi se u zvijezdu Vodenjaka, prividno na tromedi izmedu zvijezda: Vodenjaka, Jarca i Juzne Ribe.

Lansiranja i aktivnosti letjelica u studenome

Datum	Dogadaj	Napomena
3.	Orbitalni manevar #35 na Galileu	OTM-35
6.	Galilejev treci prolaz prokraj Europe	orbita 11
8.	Lansiranje Iridium-5 satelita	komunikacijski satelit
10.	Lansiranje Progressa M-36	opskrba za MIR
19.	Lansiranje STS-87, Kolumbija	USMP-4, Spartan-201
19.	Korekcija putanje #10, NEAR

Mira - odnosno Omicron Kita ili kako je neki nazivaju "The Wonderful" (prekrasna) je jedna od najbolje poznatih dugo periodicnih promjenjivih zvijezda. Postoje naime katko periodicne i dugo periodicne promjenljive zvijezde. Kratko periodicne promjenljive zvijezde su najcesce binarne, a uzrok promjeni sjaja je prelazak tamnije zvijezde preko diska svijetlije. Dugo periodicne zvijezde su najcesce nestabilni crveni divovi, a i sama Mira je jedan takav. Promjer Mire iznosti cak 400 promjera sunca (da je u sredistu naseg solarnog sistena dosezala bi cak do Zemlje) i svrstava se medu najvece poznate zvijezde. Ogroman raspon u promjeni sjaja odnosno luminoziteta je to sto Miru cini tako zanimljivom. Njezin se luminozitet tijekom od 330 dana promijeni za faktor 250. Zbog toga je Mira ponekad sjajnija od Sjevernjace (2 mag), a ponekad sjaji slabom 9tom magnitudom (uocljiva samo jacim teleskopom). Otkrio ju je danski astronom David Fabricius jos davne 1596. godine i mislio je da je to nova. Otkiveno je oko 4000 dugo periodicnih promjenjivih zvijezda poput Mire, a neke su posebno vazne, jer se pomocu njih mogu odrediti udaljenosti galaksija i drugih objekta. Ovog mjeseca Mira ce biti sve sjajnija buduci da joj je minimum bio sredinom rujna.

Dvostruke zvijezde

Gama Andromeda - je jedna od najljepsih dvostukih zvijezda za male teleskope. Poznata je jos pod imenom "Almach". Jedna komponenta je sjajnija zlatna (2.3 mag), a druga je plava slabija (4.8 mag). Zvijezde su udaljene jedna od druge 10" i zahtjevaju povecanje od oko 50x. Plavi objekt je takoder dvostruka zvijezda sa zvijezdom 6.3 magnitude (nece se najvjerojatnije razluciti u malim teleskopima). Ta zvijezda (6.3 mag) je opet dvostruka (spektroskopski) pa tako imamo cetverostruki sustav.

Epsilon Lire - neki je jos nazivaju i "double-double", jer se radi o cetverostrukom zvjezdanom sustavu. Parovi zvijezda bi se trebali lako vidjeti i najmanjim dalekozorom buduci da je kutni razmak izmedu njih cak 208". Za razlucivanje samog para u komponente treba nesto veci teleskop buduci da su zvijezde vrlo blizu jedna drugoj (oko 3").