Japetic

Proslava Godišnjice društva (Veliki JSP), 16.10.1999


iz maila od: Borisa Štromara

X-Mailing-List: jsp-list@egroups.com
X-URL: http://www.egroups.com/list/jsp-list/
Reply-To: jsp-list@egroups.com
Delivered-To: listsaver-egroups-jsp-list@egroups.com
X-Sender: bstromar@magrf.grf.hr
X-Mailer: QUALCOMM Windows Eudora Light Version 3.0.5 (32)
Date: Mon, 18 Oct 1999 15:01:10 +0100
To: jsp-list@egroups.com
From: Boris Stromar
Subject: [jsp-list] Godisnjica Star Party

Eh, sto da sad kazem. Sve smo fino bili isplanirali, izreklamirali se na radiju i novinama, pokeljili plakate po gradu, napravili si majice...i na kraju nas je zeznulo vrijeme.

Na pocetku je bilo sumnjivo, oblaci su tumarali nebom, ali je bilo dosta "rupa" i nadali smo se najboljem. Cim smo dosli na Japetic (a ubrzo za nama i ostatak skvadre) smo bili nagradjeni prekrasnim pogledom na Jastrebarsko. Sunce je bilo djelimicno zaklonjeno jedinim oblakom na nebu i samo smo cekali da se makne negdje drugdje pa da mi mozemo u akciju. Nakon kratkog odmora u domu smo se vratili na parkiraliste (kojeg su mnogi po prvi puta vidjeli po danu) i slozili teleskope za gledanje Sunca. Vjeko i ja smo bili prvi gotovi i na nasim teleskopima se izmjenjivala skvadra. Neki su samo gledali, mnogi su i fotografirali, ja sam malo snimao kamerom i objasnjavao ljudima sto su to sunceve pjege (uz pomoc one male knjizice). Sunce je samo po sebi izgledalo genijalno, hrpa pjega na disku i granulacija svuda uokolo. Atmosfera je bila poprilicno stabilna i mogao sam bez problema staviti povecanje od 80x i 100x, bez da bi slika bila mutna.

Ubrzo se Sunce sakrilo iza drveta, pa smo se prebacili na Mjesec. Super je izgledao i moglo ga se ugodno promatrati jer jos nije bio mrak i nije pretjerano bljestio. Mjesec smo takdjer mogli gledati sa 100x povecanjem usred bijela dana, a to mi se jos nije desilo. Atmosfera je bila mirna i mnogi detalji su se mogli vidjeti. Promatrali smo velike kratere Teophillus i Cyrillus, Atlas i Hercules, objasnio sam nekima gdje je mjesto sletanja Apolla 11, a vidjeli smo i mali krater Messier iz kojeg izlaze dvije dugacke paralelne svjetle zrake.

Vrijeme je prolazilo i blizilo se 18h, pa smo spremili teleskope i instalirali se u domu. Alen je kao "veliki tata" skupio nas djechicu (ili kao choban skupio ovcice, svejedno, heheh) i najavio predavanja. Poceo je Vjeko sa povijesti i buducnosti svemira, zanimljivo predavanje koje je cijelo vrijeme izlagao bez da je jednom pogledao u papire koje je spremio. Stvarno se dobro pripremio! Sljedila je pauza u kojoj se vecina najela graha i pomfrita, a neki su narucili pivu e ne bi li im pomogla u predavanju...i tako, nakon sto su se svi namirili je bio red na mene i moje leonide. Kako je to zvucalo ljudima, ja fakat ne znam, al samo znam da mi se cinilo poprilicno blesavo jer se ja ne znam dobro izrazavati pred hrpom ljudi kojima trebam sve relevantno objasniti, a bez nekakvih podpitanja. Meni je uvijek drazi dijalog od monologa, tako da bas i nisam siguran da li je predavanje bilo dovoljno jasno. Enivej, poslje mene je Domjan pricao o dobsonianima i Dobsonu, zanimljiva pricica za one koji se malo vise kuze u teleskope. Zatim je slijedio Jasa sa temom o zivotu u svemiru. A mislim, sta da se kaze...Jasa lijepo prica (iako malo sporo) i fino se pripremio, ali da nije bio zadnji i da moze kontrolirati svoje "digresije" mogao bi napraviti zanimljivije i dinamicnije predavanje.

Medjutim, nije Jasa bio los, ali sam primjetio da se vecina ljudi (a bilo je stvarno puno skvadre, sto u domu, sto izvan njega...u dom nisu mogli svi niti stati) vrpolji i nestrpljivo ocekuje promatranja teleskopima. I upravo taj u kojem smo poprilicno izvjezbani je izostao iz cijele manifestacije jer su se oblaci skupili u velikom broju bas drito iznad Japetica. Mozda su i njih zanimala predavanja i zvijezde? U svakom slucaju, sa parkiralista smo se brzo vratili u dom i nastavili sa pricuvnim planom - "zabava u planinarskim domu"! Iako je vladalo razocaranje vremenskim prilikama, "party v2.0" se dobro odvijao, uz kompjuter, monopoli, vino, pivu i pjesmu, a usput i kakvu astronomsku raspravu. Svako toliko bi se primjetilo kako pojedini ljudi izlaze van checkirati nebo, ali su se uglavnom vracali klimajuci glavom u nevjerici.

Vec je dobrano prosla ponoc kada smo masovno otisli na parkiraliste i uzaludno cekali da se razvedri. Tu i tamo bi provirila pokoja zvijezda, Jupiter i Saturn, ali prekratko da bi se isli slagati teleskopi. Negdje oko dva ujutro (ili malo prije) smo odlucili se spakirati i krenuti u Zagreb. Ja sam skupio svoju skvadru u auto (Masa, Darijo i Josko) i krenuli smo prvi. Cim smo dosli do kamenoloma sam provirio kroz prozor od auta i vidio Jupiter kako sjajno bljesti, Orion vec visoko na nebu...pol neba je bilo vedro! Razmisljali smo o povratku, no oblaci su stalno putovali okolo pa smo odlucili ipak poci u Zagreb, a vrlo brzo smo uocili da se opet naoblacilo.

Ja sam morao skvadru razvoziti na sve strane Zagreba (Darijo je na Kozari boku, a Masa u Senkovcu...) pa sam kuci stigao tek poslije 4h ujutro i izvalio sam se u krevet. I naravno, kako sam zaspao tako se nisam budio sve dok nije bilo prekasno...tj. vec je bilo skoro 13h kad sam skuzio da vise nema sanse da stignem do Tehnickog muzeja, tako da bi se ovom prilikom htio ispricati Sabini. Glupo zvuci, al fakat sam zaspo.

Navecer smo se okupili na zvjezdarnici, iako u znatno manjem broju, no dovoljno da se napuni predavaonica. Dosla je i jedna cura (sa sestrom...?) kojoj sam zaboravio ime, ali se ona sjecala mene od prosle godine sa leonida. Kad je spomenula da smo cugali njen kruskovac, onda sam je se sjetio :) Enivej, rekla je da bi i ona bila dosla na japetic, samo kaj na plakatima nidgje ne pise datum :)

Uglavnom, poslusali smo predavanje o povijesti zvjezdarnice koje je bilo dosta zanimljivo, ali cim je rijec o povijesti, skvadra pocne zijevati. Secer na kraju je bio Alen sa svojim teraformiranjem Marsa. Alenu se vidi da ima iskustva sa predavanjima, tako da nas je svih na zanimljiv nacin proveo kroz razne opcije pretvaranja crvenog planeta u mjesto po kojem bi se moglo slobodno hodati.

Poslje predavanja nas je na vrhu zvjezdarnice pozdravilo kristalno cisto nebo i mrzli vjetar. Malo smo promatrali Mjesec i Jupiter, a ondak se vecina odlucila krenuti doma, u McDonalds ili pivnicu. Vec smo se bili poprilicno "ispucali" sto se astronomije tice, a i bilo je poprilicno hladno. Steta, jer je nebo bilo prekrasno.

I tako je Ad Infinitum proslavio svoju prvu godisnjicu. Za prvi pokusaj i nije lose. Vidimo se na leonidima 17.11.!


natrag