|
| Mnogi ljudi imaju pogrešno mišljenje o astrofotografiji. Većina laika smatra da im neizostavno treba zahtjevan teleskop, skupi fotoaparat i jos pregršt opreme koju koriste profesionalni fotografi. Međutim često se dešava da znalci malim fotoaparatom i jeftinom opremom naprave slike koje konkuriraju slikama profesionalnih astronoma. U čemu je trik? Saznajmo... |
Za napraviti astronomsku fotografiju potreban vam je
fotoaparat, stativ, žičani okidač i naravno puno strpljenja.
Oni zahtjevniji (i sa dubljim džepom) mogu još nabaviti praćenje i
teleskop na koji se može priključiti fotoaparat. No krenimo od početka:
|
Stativ je također vrlo važan pri kreiranju dobre fotografije. Što je stativ čvršći, masivniji
i manje se trese to je bolji (obicni stativi za profesionalce ponekad znaju koštati
kao da su od zlata). Pri dužoj
ekspoziciji je vrlo važno da fotoaparat potpuno miruje kako bi slika bila dovoljno oštra.
Svima koji na fotografiji žele imati nešto više od mutnih točkica i crnih obrisa
savjetovao bih da si kupe ili nabave
dobar stativ. Već pri vrlo kratkim ekspozicijama (1/8, 1/2 sek) slika načinjena bez
stativa biti će vrlo mutna ili se uopće neće vidjeti nista, ako ne slikate
Mjesec ili neko drugo jako sjajno nebesko tjelo (Veneru eventualno?).
Vrlo važan dio opreme pri astrofotografiji je žičani okidač. Naime pri slikanju uz duže
ekspozicije potrebno je koristiti "bulb" ili beskonačnu ekspoziciju.
Pri tome okidač na fotoaparatu mora biti stisnut toliko dugo koliko traje željena ekspozicija.
Vrlo je nezgodno držati okidač na fotoaparatu nekoliko minuta (ili čak nekoliko desetaka minuta).
Poznajem ljude koji su radili takve slike bez žičanog okidača - ruke su im se naravno
smrzle, a od slika nije ispalo ništa. Pomoću odgovarajučeg žičanog okidaća (mora imati
obavezno kočnicu) sve je vrlo jednostavno. Okidač se zakoči i onaj koji slika može za
to vijeme ekspozicije raditi nešto drugo (promatrati nebo teleskopom ili dalekozorom).
Ako je moguće dobro je za fotografiranje potražiti što bolju zavjetrinu. Desilo mi se
jednom da sam morao trčati do fotoaparata udaljenog 20 m da bih ga uhvatio 20 cm poviše sjenovitog
tla na koje je padao zbog velikog naleta vjetra (ne smijem se sjetiti kako kako je ispala slika).
Noviji fotoaparati su malo nezgodni kad se želi pričvrstiti
žičani okidač - na moju novu Minoltu morao sam okidač zaljepiti ljepljivom trakom.
Pri tome sam izgubio 10 slika (od cijelog filma), jer okidač nije držao kako spada.
Evo još jedne prednosti staromodnih i jeftinih mehaničkih fotoaparata....
Od ostale opreme savjetovao bih da svakako nabavite (ako ne slikate ljeti) kožne tople
rukavice i topli pulover. Sve u svemu puno je ugodnije sve to obavljati toplo obučen.
Nerijetko sam bio prelagano odjeven ili nisam imao rukavice
pa se znalo dešavati da na kraju nisam mogao skinuti fotoaparat sa stativa, jer su mi
se ruke bile potpuno smrzle.
Nijedan film nije idealan, različiti filmovi se upotrebljavaju za slikanje različitih
nebeskih tijela. Jako osjetljivi filmovi imaju manu (osim što su za mene recimo skupi)
da su jako zrnasti; što je film osjetljiviji to je zrnastiji i slike su mutnije.
Međutim prednost osjetljivih filmova je da mogu registrirati više zvijezda.
Zbog toga je važno kupiti odgovarajući film za odgovarajući objekt na nebu.
Prilikom pritiska na žičani okidač i
otvaranja zaslona kako bi se propustilo svjetlo, fotoaparat se neznatno zatrese i zbog toga
slika može biti malo mutna. Postoji jedan trik koji pomaže da slike ispadnu bolje. Objektiv aparata pokrijte crnim
kartonom (ili nekim crnim predmetom koji vam je pri ruci) prije nego što pritisnete žičani
okidač, a nakon pritiskanja okidača ga oprezno uklonite. Po završetku željene ekspozicije
slijedi obrnut postupak - najprije se objektiv pokrije kartonom, a tada se otpusti kočnica
na žičanom okidaču (pazite da slučajno prlikom toga ne dodirnete fotaparat).
Pri takvim poslovima dobro će vam doći neki pomoćnik.
Od dodatne opreme također je korisna mala baterijica koja crveno
svijetli (zbog očne adaptacije na mrak), olovka i
papir za zapisivanje dužine ekspozicije, otvora blende (relativnog otvora) i ostalih
podataka o pojedinoj slici.
Za svjetlije objekte kao što su Mjesec i
Sunce u zoru ili sumrak ili večernje rumenilo najbolje je koristiti filmove od
100-200 ASA. Ako se slika Mjesec u mlađoj fazi onda se može upotrijebiti film od 400 ASA.
Međutim Orionova maglica ili Andromeda galaksija ne može se uslikati filmom od
100ASA (možda uz ekstemno dugu ekspozciju za koju je potrebno praćenje). Za slikanje maglica,
mlječnog puta i ostalih slabo sjajnih objekata preporučam filmove od 800 ASA pa i više.
Od takvih filmova na tržištu se mogu naći Fuji's Super G 800 i Kodak's Royal Gold
1000, Fuji's Provia 1600 ili Kodak's Ektachrome P1600. Vrlo hvaljen film za maglice je i Kodak
Gold II Multispeed 640 ASA. Tko želi dodatno eksperimentirati može nabaviti i crno bijeli film.
Najpoznatiji takvi filmovi su Tech Pan 2415 (vrlo kvalitetan) i Kodak Tmax 400.
Treba voditi
računa da za svaki film postoji neka boja na koju je naročito osjetljiv pa neki filmovi tako znaju
biti žuti, zeleni ili crveni. Najbolje je da sami isprobate i odredite koji vam se najviše sviđa.
Postoji i mogućnost povećanja osjetljivosti filma za 2-3 puta, a čak i više, (tkz. "hypering")
posebnim postupkom u zagrijanoj komori s dušikom i vodikom. Od
Lumicona se može nabaviti
aparatura za to (oko 300 $), ali bolje je kupiti već gotov hyperiran film (takav Lumiconov film košta
od 11 $ do 14 $). No i bez takvog filma mogu se dobiti dobre fotografije.
|
Dobro praćenje nije lako postići. Čak i ona skupa praćenja pomoću motora mogu imati neku malu grešku koja može pokvariti sliku pri dužoj ekspoziciji (pogotovo ako se radi o velikom povećanju). Početnicima zato ne bih savjetovao da kupuju skupe sustave za praćenje ili da slikaju s nekim ogromnim 200 milimetarskim objektivom. Ako nema praćenja uz veće povećanje (odnosno veću žarišnu duljinu objektiva) prividni put zvijezda biti će na slici veći. Zato preporučam obične objektive od 35 mm do 70 mm. Veći objektivi (100-200 mm) se iznimno mogu uoptrijebiti za slikanje Mjeseca (ili nekog drugog vrlo sjajnog tijela). Zbog Mjesečeve sjajnosti nije potrebna duga ekspozicija.
Za one napredne koji imaju teleskop s ekvatorijalnom montažom i praćenjem (bilo ručnim, bilo pomoću motora) postoji metoda "piggyback"-inga. Na teleskop se pomoću posebnog držača (može se kupiti ili izraditi) pričvrsti fotoaparat. U slučaju ručnog praćenja najbolje je teleskopom odabrati neku zvijezdu i polako je pratiti tako da ne izađe iz vidnog polja (treba paziti pri tome da se sve što manje trese). Takvim načinom nećete dobiti baš toliko dobre slike kao u slučaju praćenja pomoću motora, ali zasigurno bolje nego bez praćenja. Uz praćenje možete priuštiti malo dužu ekspoziciju i veće povećanje (objektiv od recimo 100-200 mm).
Onima koji ne posjeduju sustav za praćenje savjetovao bi da kupe što osjetljiviji film (800, 1600 ASA ili čak više), koriste dosta kratke ekspozicije (najviše do 2 minute) i širokokutni objektiv (oko 50 mm). Zvijezde neće biti savršene točkica, ali ni pomak neće biti velik. Uvijek koristite maksimalni otvor vašeg objektiva (obratite pažnju na to da objektiv prima više svjetla kada se brojevi blende smanjuju) osim u slučaju kada slikate Mjesec ili nešto vrlo sjajno. Tada se blenda (relativni otvor) može prilagoditi sjajnosti objekta. Oni koji su malo spretni u tehničkim stvarima, moći će sami načiniti sustav za praćenje, ali o tome jedan drugi put...
Izaberite što mračnije mjesto za astrofotografiju. Prilikom dužih ekspozicija film će zabilježiti
i ružni "svjetlosni halo", ako slikate iz nekog grada.
Postoje posebni filteri kojima se to može spriječiti, ali ne bih savjetovao kupovanje dotičnih (a osim toga
su skupi). Puno mudrije se je popeti na neku
obližnju "mračniju" planinu te tamo slikati. Što je mjesto mračnije to će vam slike ispasti bolje.
U slučaju svjetlijih objektata kao što su Mjesec i planeti može se slikati i iz grada (koriste se kraće ekspozicije).
Ima neizreciv broj kombinacija i objekata na nebu koje možete slikati - navesti ću samo neke
(tek toliko da vam potaknem maštu):
SUNCE - Ne bih preporučao snimanje Sunca početnicima. Snimanje ovog objekta zahtijeva OBAVEZNU uporabu ODGOVARAJUĆEG
filtera za sunce. Bez filtera je krajnje OPASNO snimati sunce, osim za vrijeme zalaza ili izlaza u kasnim večernjim
ili ranim jutarnjim satima.
Neke stvari najbolje je zaboraviti na početku (pogotov za one s plitkim džepom). Mnogi zamišljaju da
mogu uz malo veće povećanje uslikati bilo koju galaksiju. Prepustite tamne galaksije profesionalcima.
Možete slikati sjajnu Andromedinu galaksiju ili nešto drugo što je jako sajano, ali za jeftinu opremu ostale galaksije (iz NGC kataloga) su daleko izvan dosega.
Isto vrijedi za slikanje planeta koji zahtijevaju ogromna povećanja
(žarišne duljine od 10000 mm ili slično). Nasuprot tome Mjesec je idealna meta za početnike. Dovoljno je sjajan i velik.
Jedino što je potrebno malo bolji objektiv (do 500 mm) ili neki teleskop.
Za astrofotografiju je potrebno mnogo mašte. Uz vrlo jeftinu opremu se mogu dobiti vrlo dobre slike - što sam
vam nadam se i ilustrirao u ovom članku. Nadam se da ćete to sami uvidjeti. Pridržavajući se jedostavnih
tehnika moguće je napraviti prekrasne fotografije koje će vas stimulirati da se dalje bavite astrofotografijom.
Fotografirajte nebo ili neki večernji prizor kad god vam se ukaže prilika. Eksperimentiranje
u astrofotografiji je naročito važno. Kombinirajte različite ekspozicije i blendu (relativni otvor) pri slikanju istih
objekata. Ne štedite film - nije potrebno razviti sve slike. Vrlo je važno voditi bilješke prilikom fotografiranja.
Iz iskustva se najbolje uči. Koja je duljina ekspozicije bila najbolja? Koji film? Mogućnosti slikanja nebeskih
tijela su beskonačna. Uz nešto mašte i osobnosti moguće je nadmaštiti mnoge profesionalne astrofotografe.
Zato zgrabite svoj fotoaprat, istrčite pod noćno nebo i zabilježite sve nebeske ljepote koje će vam se ukazati....
Puno sreće u fotografiranju neba...
Za sva pitanja u vezi astrofotgrafije obratite se slobodno na
jcalogov@kjd-zagreb.hr
MJESEC - To je najzahvalniji objekt za početničko fotografiranje pogotovo ako posjedujete neki teleskop na koji se može
priključiti
fotoaparat ili objektiv veće žarišne duljine. Dobivene slike će vas sigurno očarati, jer će biti gotovo tako dobre kao one
koje se mogu vidjeti u časopisima. Pomrčina mjeseca je također vrijedna truda. No potrebno se je unaprijed informirati
o kakvoj vrsti pomrčine se radi (potpuna, djelomična itd.) i o njenim fazama, kako bi se mogla odrediti točna duljina ekspozicije
i blenda tijekom pomrčine. Treba biti brz budući da pomrčina kratko traje.
PLANETI - Prilično su zahtjevni za slikanje, pogotovo ako želite konkurirati slikama iz časopisa. Isplati se načiniti
jedino slike planeta (sa običnim objektivom od 50 mm) kada su blizu horizonta (uz neki terestički objekt).
Slikanja vrijedne su također konjunkcije planeta i mjeseca. Najbolji film za takve stvari je od 400 ASA.
ZVIJEZDE I ZVIJEŽĐA - Uz malo mašte mogu se načiniti dobre fotografije. Zvijezde se mogu slikati uz dugu ekspoziciju
(od 10 minuta do nekoliko sati) tako da ostave tragove
gibanja po nebu. Za slikanje zvijezda preporučljiv je film od 400 ili više ASA. Širokokutnim objektivom od 35 mm uz
blendu (relativni otvor) 2 i ekspoziciju od 17 sekundi moguće je snimiti zvijezde tako da se na
fotografiji NE VIDI njihov pomak (na filmu od 400 ASA će biti zabilježene sve zvijezde vidljive golim okom pa
i slabije). Osjetljivijim filmom možemo registirati još više zvijezda.
ZEMLJINI UMJETNI SATELITI - Vrlo su zanimljivi objekti na noćnom nebu. Prije astrofotografske seanse treba se dobro
pripremiti i doznati točno vrijeme prolaska određenih satelita (postoje programi na internetu za praćenje satelita -
poput TLE). U novije vrijeme vrlo su zanimljivi i bljeskovi Iridium satelita, za točne informacije (predviđanja tih
bljeskova) posjetite www.gsoc.dlr.de/satvis/. Dužina ekspozicije ovisna je o brzini kojom se satelit giba po
noćnom nebu.
METEORI - Vrlo su zanimljiv motiv za niskobuđetnu astrofotografiju. Nije vam čak potrebno ni praćenje. Najbolje vrijeme
za slikanje meteora je naravno u doba maksimuma nekog meteorskog potoka (najpoznatiji su perzeidi početkom kolovoza).
Film se u ovim slučajevima ne štedi, a ekspozicija se stavlja ne manja od 2 minute (meni je bila najbolja od 10-tak
minuta). Preporučam osjetljivi film od 400 i više ASA.
Poželjan je širokokutni objektiv - što veće područje neba objektiv pokriva to je veća vjerojatnost da ćete
uhvatiti koji meteor. Možda ćete imati sreće da vam tijekom ekspozicije u promatrano područje uleti dovoljno sjajan
meteor i ostane zabilježen na filmu.
MAGLICE i OSTALI OBJEKTI - Slike maglica su možda najimpresivnije u cijeloj astrofotografiji. Za te prilično tamne
objekte slabijeg sjaja od većine zvijezda potreban vam je vrlo osjetljiv film. Ne štedite novce, nego kupite
film od 800 ili 1600ASA (čak i više). Slike mlječnog puta znaju ponekad biti očaravajuće. Početnicima ne bi preporučao
velika povećanja - ima maglica i zanimljivih objekata na nebu koji su vidljivi i uz mala povećanja (napr. poznata
Orioniova maglica). Za slikati zanimljivi su i neki veći otvoreni i kuglasti zvjezdani skupovi (poput M45, M44 i slično).
